Bioplinska postrojenja su rješenje za zbrinjavanje otpada – trenutačno jednog od najvećih problema s kojima se suočava današnje društvo. Moglo se to, između ostalog, čuti na II. savjetovanju o poduzetništvu u poljoprivredi Osijek 2006 ”Energija u poljoprivredi”, prošloga tjedna održanom u hotelu Osijek. Jedno od najboljih rješenja, rečeno je također, za zbrinjavanje otpada organskog podrijetla koji nastaje u stočarstvu i peradarstvu, posebice kod velikih uzgajivača, je izgradnja bioplinskih postrojenja, koja takav otpad razgrađuju vrlo brzo, učinkovito i profitabilno. Završni produkt biorazgradnje je bioplin metan, koji se koristi kao gorivo za proizvodnju električne energije i kao energent za daljnju uporabu, uz dodatne višestruke koristi.

Prof. dr. sc. Davor Kralik s Katedre za obnovljive izvore energije osječkog Poljoprivrednog fakulteta, istaknuo je kako Hrvatska ima potencijale da odmah sagradi 360 pogona za proizvodnju bioplina, čime bi se smanjio uvoz električne energije za 48 posto.

– Prema statističkim podacima o broju životinja u 2005. godini, izračunao sam da bi u Hrvatskoj bioplinom mogli zamijeniti 48 posto od uvoza električne energije. To je dosta značajan postotak. No, logično je i da se sve to neće moći obraditi. Ali postoji i biomasa, kao što su različite silaže i otpaci iz prehrambene industrije – rekao je dr. Davor Kralik, te dodao kako postoje i drugi resursi, kao što je komunalni otpad i slično.
Kralik dodaje kako bi Hrvatska, s obzirom na potencijale, mogla imati i do 1.000 pogona, samo treba imati svoju strategiju razvoja.
- Ono što je trenutačno potrebno učiniti je razviti tržišta obnovljive energije, što znači da država mora dati konkretne smjernice razvoja za te nove grane i to kroz poticajne cijene, odnosno prvenstveno se mora definirati tko će skupljati i pod kojim uvjetima tu energiju. U Njemačkoj je, primjerice, značajno povećan broj pogona za proizvodnju bioplina tada kada je definirano tko će i po kojoj cijeni otkupiti tu energiju, a država je čak i kroz poticaje sufinancirala proizvodnju takve energije. Tako je u Njemačkoj unatrag deset godina broj pogona za bioplin povećan s 290 na čak više od 4.000. Kod nas postoje određeni privredni subjekti koji su zainteresirani za ulaganje, ali čeka se tarifni sustav za plaćanje te energije, a mora se i definirati tko će je otkupljivati da bismo mogli investirati u tu proizvodnju – kaže dr. Kralik, te dodaje kako, budući da nije definirana otkupna cijena tako proizvedene energije, nije moguće napraviti ni kalkulaciju isplativosti takve investicije.
Na Zapadu, dodaje dr. Kralik, je poznato da će se sredstva za pet do sedam godina vratiti natrag od takve investicije.
- Kada u Hrvatskoj budu poznati svi parametri, bit će moguće ulaziti u takve investicije. Investicija inače ovisi o veličini pogona i zapremini bioreaktora, generatoru i slično, i ugrubo se može reći da bi iznosila od 660.000 do milijun eura, odnosno 2 milijuna eura. Već sada postoje određeni tržišni subjekti koji su spremni na takvo ulaganje, ali čekaju donošenje zakona o tarifnom sustavu. Interes postoji, ali postoji i određeni strah u takvu investiciju ući prvi. Trenutačno se govori da će jedno postrojenje za proizvodnju bioplina biti sagrađeno već iduće godine u Dvoru na Uni, a u planu je jedno i u Baranji, a o takvim investicijama razmišljaju i u osječkom Žitu.

Autor: Z.RUPČIĆ