Ovaj vikend Udruga ekoloških poljoprivrednih proizvođača Hrvatske na središnjem zagrebačkom trgu organizira EKO-FEST, a prošle je subote Hrvatski farmer u sklopu priredbe Eko-etno Hrvatska na Jesenskom međunarodnom zagrebačkom velesajmu upriličio okrugli stol “Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj”. Sudeći prema broju manifestacija, ekoproizvodnja se dobro razvija.

To bi se moglo zaključiti i prema tome da je izložba Eko-etno Hrvatska, koju redovito otvara ministar poljoprivrede Petar Čobanković, ove godine organizirana na 4000 četvornim metara, dvostruko više nego 2004. Ili, prema službenim statistikama, 2002. godine u Hrvatskoj su registrirana dva ekološka poljoprivredna proizvođača, 2004. već 189, lani su bila 342, a do kraja godine očekuje se kako će ih biti oko 430. Ministarsto poljoprivrede ističe da je usklađivanje zakonskih propisa u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s propisima EU pri kraju te su doneseni mnogi akti kako bi ekološka proizvodnja u Hrvatskoj bila konkurentnija. Na okruglom je stolu Tomislav Petrović, načelnik Odjela ekološke poljoprivrede, istaknuo da je u idućoj godini potrebno plasirati ekoproizvode u velike trgovačke lance, osigurati veće poticaje proizvođačima eko-hrane, te poticati inicijativu “Eko-obrok”, koja će ekološku hranu u dovesti u vrtiće, škole i državne ustanove.

Fluktuirajuće zemljište
No, kada se malo bolje pogleda, u najavama ekspanzije ekoproizvodnje kao da je uglavnom riječ o računima bez krčmara. Primjerice, bilježi se streloviti rast broja proizvođača, ali što je to prema 165.000 obiteljskih gospodarstava, koji su, prema Upisniku, evidentirani kao ozbiljni poljoprivredni proizvođači? Osim toga, beznačajne su i površine pod ekološkom proizvodnjom. Prema službenim podacima, prije četiri godine te su površine (bez pčelinje paše) iznosile 3500 hektara, 2004. - 2700, 2005. - 3200, a lani 6000 hektara. Broj hektara koji fluktuira kao da je na burzi upućuju na to da se ta branaša nije stabilizirala. I kad se uzme u obzir najveća, prošlogodišnja brojka, ona je sitna prema slovenskoj. U gotovo tri puta manjoj Sloveniji površine su gotovo četiri puta veće nego u Hrvatskoj, odnosno iznose, prema Eurostatovim podacima, 23.500 hektara. U Austriji, pak, ta je proizvodnja na 360.000 hektara, dakle na zemljištu 60 puta većem nego u nas. Istina, Austrija je europski rekorder prema postotku površina pod ekološkom, tj. organskom porizvodnjom u obradivim površinama, ali i u Slovačkoj, državi s kojom je Hrvatska u mnogim gabaritima usporediva, organska proizvodnja zauzima 90.000 ha. Od novijih članica EU bliža nam je Poljska nego Litva, u prvoj je “ekopostotak” 0,6, a u drugoj 2,3. Od članica EU najbliža nam je Malta, tamo na organsku proizvodnju otpada 0,1 posto obradivih površina. Sudionici zagrebačkog okruglog stola složili su se s ocjenom da je ekološka proizvodnja u Hrvatskoj tek “u povojima”. Istaknuto je kako su proizvođači smatraju da poticaji - koji su 30 posto veći od onih za konvencionalnu proizvodnju - nisu dovoljni za održavanje ekološke proizvodnje. Proizvođači procjenjuju kako bi bilo realno da poticaji za ekopoljoprivrednu proizvodnju u iduće dvije do tri godine budu i do 50 posto veći od poticaja za konvencionalni agrar.

Inače, za 2005. godinu ukupno je uplaćeno 4,475.000, a za prošlu godinu 6,788.000 kuna. Mario Sever, predsjednik Udruge ekoloških poljoprivrednih proizvođača Hrvatske, rekao je da “na papiru poticaju jesu 30 posto veći nego za konvencionalnu proizvodnju”. Ali, “ove je godine za proizvodnju povrća za industrijsku preradu isplaćeno 3000 kuna poticaja po hektaru, a nama 2850, dakle manje nego za konvencionalnu proizvodnju. Zašto? Objašnjeno nam je da maksimalni iznos nisu mogli isplatiti budući da se prijavilo previše proizvođača”, izjavljuje sugovornik Poslovnog dnevnika. Sever tvrdi da “ministar Čobanković ni nakon višekratnih molbi nije našao za shodno primiti nas na pet minuta, a nismo dobili ni kurtoazni odgovor da nema vremena”. Sever ističe da već ti slučajevi pokazuju kako je država samo deklarativna za ekoproizvodnju, te navodi primjer Slovenije. Tamo su poticaji 800 eura po ekohektaru, a tamo je i riješen cijeli “logistički” niz, od sjemena i zaštitinih sredstava do prodaje. I to su razlozi, kaže Sever, zašto u susjednoj državi pod ekološkom proizvodnjom nije, kao u Hrvatskoj, samo oko jedan promil obradivih površina.

Manje ekokoza
Kad smo Severa, koji je na čelu udruge 60-ak ekoproizvođača s potvrdnicom (cerifikatom), pitali o novčanim pokazateljima biznisa, rekao je da još nisu došli do te, financijske faze, budući da su osnovana lani, sa 12 proizvođača. S druge strane, Zagrebačka je banka s ekoprojektima počela još 1998. godine i lani je kreditirala oko 200 poljoprivrednika (nisu svi s potvrdnicom). “Najveći utjecaj ekopoljoprivrede na razvoj gospodarstva leži u mogućnostima razvoja ne samo velikih, već i malih obiteljskih gospodarstava s obzirom na količinu zemlje koju posjeduju seljaci. Iako Hrvatska ima prirodne potencijale za ekološku poljoprivredu, računa se da je samo 0,37 posto ukupnih poljoprivrednih površina pod ekouzgojem”, izjavila je Mira Arbanas, direktorica osobnog i poduzetničkog bankarstva Zagrebačke banke za Slavoniju. Klijent Željko Mavrović s irokez-frizurom, koja krasi i glavu bankarskog službenika, zaštitni je znak Zabine kampanje za male i srednje poduzetnike. I Biovega, specijalizirana za makrobiotiku i uopće zdravo životaljenje, sustavno surađuje s domaćim ekopoljoprivrednicima, ali kako ističe direktorica Jadranka Boban-Pejić, količine hrvatskih ekoproizvoda nisu dovoljne da se trgovina osloni samo na njih, odnosno, domaći proizvodi čine samo 30 posto robe koju prodaje Biovega. Inače, neke procjene govore da je uvoz ekopoljoprivrednih proizvoda vrijedan pet milijuna eura. Da će se imati što uvoziti pokazuje i primjer hrvatske stočarske ekoproizvodnje. Ona je prošle godine bila kvantitativno manja nego 2005. Primjerice, peradi je prije dvije godine proizvedeno 5717, a lani 180 komada, broj ovaca pao je s 4500 na 4000, te koza s 2200, na 2000. Nadu, pak, bude ekogoveda i eko prasci. Njihov je broj u godinu dana sa 315 skočio na 345, odnosno sa 181 na 184.

Hotelijeri potiču potrošnju ekološke hrane
O ekološkoj poljoprivredi u nas se još natuca, kao što reče Željko Mavrović. Brionka, najveći istarski proizvođač i opskrbljivač proizvodima pekarske, slastičarske i tjesteninske industrije, kad je ušla u proizvodnju ekološkog kruha i peciva imala je najveći problem sa sirovinom proizvedenom na poljima bez umjetnih gnojiva, pesticida i herbicida kakvih je u nas malo, pa se sirovina morala uvoziti. U pulskoj tvrtki kažu da su zadovoljni potražnjom, osobito u sezoni kad dolaze gosti kojima su takvi proizvodi već svakodnevica. Ponuda zaživljava i u hrvatskom hotelijerstvu pa se eko-proizvodi mogu konzumirati u nekoliko hotela s četiri i pet zvjezdica. Hrvatska udruga hotelijera i restoratera potiče masovnije uvođenje ovakvog načina prehrane i kad je riječ o hotelima s tri zvjezdice. Prema riječima Franca Palme, predsjednika HUH-a, tome će doprinijeti i njihov novi projekt “Potrebne robe i njihovi standardi u područjima hotelijerstva u Hrvatskoj” u kojem preferiraju ekoproizvode, ali i općenito hrvatske proizvode.