Kad mnogi domaći proizvođači optužuju državu da dopušta nekritičan i nekontrolirani uvoz robe koja kola svjetskim tržištem, oni ne skrivaju da im to izravno oduzima tržište, tradicionalnog kupca, a zbog nerjetko objektivnih razloga lošije konkuretnosti to sami ne mogu nadoknaditi vlastitim izvozom. Ali tu se doista ne radi samo o vlastitim slabostima i nesposobnostima jer mnoštvo kontrola kvalitete i sastava raznih uvoznih proizvoda ukazuje na činjenicu da se u Hrvatsku uvozi previše robe niske kvalitete, pa i proizvodi direktno štetni po zdravlje.

Ovu tezu potkrepljuje pilot projekt Žurnog sustava uzbunjivanja RASFF (Rapid Alert System for Food and Feed-Žurni sustav uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje), uveden kao pilot-projekt početkom 2006. godine i u Hrvatsku. Uspostavom učinkovitog informatičkog sustava tijekom 2007. godine uznapredovale su pripreme za uključenje u mrežu EU RASFF tijekom 2008. godine. Najjednostavnije rečeno RASFF je, po definiciji Diane Herold iz Hrvatske agencije za hranu (HAH), osnovni alat za razmjenu informacija među kompetentnim institucijama kad postoji rizik za ljudsko zdravlje nastao hranom, i zbog kojeg su pokrenute mjere povlačenja iz prometa ili zabrane uvoza rizično identificiranih proizvoda.

Cilj sustava je brza razmjena informacija između sudionika u sustavu, te sprječavanje distribucije i povlačenje proizvoda s tržišta koji predstavljaju rizik za zdravlje potrošača. Sudionici u sustavu su Hrvatska agencija za hranu, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, veterinarska inspekcija, granična veterinarska inspekcija, sanitarna inspekcija, sanitarna granična inspekcija, Hrvatski veterinarski institut sa podružnicama u Križevcima, Rijeci, Splitu i Vinkovcima, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zavod za javno zdravstvo grada Zagreba te Zavodi za javno zdravstvo u Osijeku, Rijeci i Splitu. Također, svi laboratoriji koji se bave kontrolom hrane u Hrvatskoj, njih 54, kao i oni koji su ili će biti akreditirani po normi HRN EN ISO/IEC 17025. Svi će oni biti dio EU RASFF-a.

Osim pripreme godišnjih izvješća HAH-u, velika odgovornost laboratorija je i u uspostavi sustava prikupljanja pouzdanih podataka radi stvaranja baze podataka neophodne za procjenu rizika. Uostalom, razvoj Središnjeg informacijskog sustava CIF (Central Information System) u oblasti sigurnosti hrane u Hrvatskoj dio je obveze prema projektu Svjetske banke pod nazivom “Projekt usklađivanja poljoprivredne pravne stečevine”, a za čiju je provedbu u Hrvatskoj zaduženo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

Razvoj RASFF-a u Hrvatskoj planiran je u sklopu programa CARDS 2002 “Jačanje sanitarne inspekcije”, a pripreme su vođene uz pomoć Finske kao zemlje partnera. Globalizacija svjetske trgovine samo je u kratkom roku potencirala rizičnost u distribuciji hrane, a ideja o uspostavi međunarodne mreže RASFF-a inicirana je nuklearnom katastrofom u Černobilju 1986. godine. Sustav kontrole i umreženog informiranja među zemljama, koji je tad uveden za radiološku ispravnost hrane za ljudsku ishranu, ubrzo se proširio i na sveukupnu ispravnost hrane, da bi ubrzo obuhvatio i ispravnost hrane za životinje, što zatvara lanac prehrane ljudi.

Uredba Europske komisije 178/2002 s osnovnim zahtjevima Zakona o hrani bila je i pravni temelj RASFF sustava i dovela je do osnivanja Europske agencije za hranu EFSA (European Food Safety Authority).
Radi jednostavnosti i efikasnosti, sustav RASFF obaviještava svoje članice po dvije osnovne grupe obavijesti: obavijesti o opasnosti i informativne obavijesti.

Samo pravovremena uzbuna uklanjanja rizične robe s tržišta

Obavijesti o opasnosti šalju se kad je na tržištu identificirana rizična hrana i hrana za životinje, pa se snagom uzbune provode hitne mjere uklanjanja rizične robe s tržišta, uz istovremeno obavještavanje ostalih članica da provjere na svom području ima li iste rizične robe na tržištu. Uz interne sustave djelovanja, u ovom slučaju radi pravovremene, potpune, pa i savjetodavne komunikacije s javnošću i potrošačima, od izuzetnog je značaja i uloga medija.

Druga grupa obavijesti ima karakter “daje se na znanje”, a ostale članice ne moraju poduzimati žurne mjere intervencije pošto rizični proizvodi nisu ni ušli na njihovo tržište, već su zaustavljeni kontrolom na granicama EU. Ni u tom slučaju javnost ne smije biti isključena od cjelovite i pravovremene informacije.

S obzirom na drastično ubrzane tokove roba u okvirima galopirajuće globalizacije, nacionalna tijela, a u Hrvatskoj je to HAH, objavljuje tjedne obavijesti bilo o opasnosti, bilo one informacijske naravi. Baci li se pogled na ta izvješća u dosadašnjih 22 tjedna 2007. godine, doista možemo uočiti da su direktori nekih domaćih proizvođača u pravu kad ističu spregu države i uvozničkog lobija.

Jedan od takvih, Željko Mažuran iz karlovačke tvornice pribora za jelo i alata za obradu drva “Kordun”nedavno se požalio i predsjedniku RH Stjepanu Mesiću da ne samo trgovci, već i državna tijela ignoriraju “Kordunov” prvoklasni pribor za jelo, i radije uvoze pribor tko zna kakve kvalitete. Da je Mažuran barem u tom dijelu u pravu, svjedoče nalazi inspekcija u sklopu provedbe RASFF-a.

Evo samo nekoliko uvida u nalaze: prvi tjedan ove godine, uzorkovanjem na granici ustanovljeno otpuštanja mangana i kroma s cjedila za limun. Zemlja porijekla robe Kina. Slijedi otpuštanje kroma s kompleta žlica, zemlja porijekla Italija, sadržaj umjetnih sladila acesulfama i aspartama viši od dopuštenog u bombonima, zemlja porijekla Kina; otapanje površinskog sloja sa žlica, zemlja porijekla Kina; migracija kroma iz seta kuhinjskih noževa i pribora za jelo, zemlja porijekla Kina; nedovoljno obrađeni rubovi i strani miris posuđa i pribora za jelo, zemlja porijekla Kina; otpuštanje nikla s termo inox lonca, zemlja porijekla Koreja; otpuštanja kroma i nikla s čajnika, zemlja porijekla Kina; otpuštanje nikla sa slavina, zemlja porijekla Njemačka, otpuštanje boje i olova s porculanskog tanjurića, zemlja porijekla Kina; otpuštanja mangana, nikla i kroma s posude od nehrđajućeg čelika, zemlja porijekla nepoznata; sadržaj štetnih tvari iznad dopuštene razine u nožu iz dječjeg pribora za jelo, i u posuđu iz torbe za izlet, zemlja porijekla Kina itd. Iako je najčešće spominjana, Kina ipak nije jedino emitivno područje svjetskog “bofla” koji je sveobuhvatno preplavio tržište, jer RASFF-ovi inspektori otkrili su i čitav niz plijesni i bakteriološke neispravnosti hrane iz Srbije, Španjolske, Mađarske i Brazila, uporabu nedozvoljenih azo- boja i štetnih aditiva u hrani iz Italije, Austrije, Mađarske, Estonije, Slovenije, Slovačke, Irana i drugih.

Kad je već o aditivima riječ, a njihova je uporaba u prehrani regulirana tzv. E-brojevima koji obuhvaćaju 293 spoja raznih svojstava i namjena, zbog sve većeg broja izuzeća i zabrana uporaba nekih od tih aditiva u pojedinim zemljama, kao i zbog nekih novih znanstvenih saznanja, najavljuje se opsežna revizija popisa dopuštenih tvari s liste E-brojeva.

No, gleda li se ipak po skupinama proizvoda koji podižu RASFF-ov alarm, može se primijetiti da se RASFF-ovi inspektori u EU više susreću s nedozvoljenim tvarima u samoj hrani, dok se hrvatski RASFF razmjerno daleko više sreće s pokušajima nedopustivo lošega pribora za jelo i posuđa. Zacijelo već i taj podatak govori i o različitostima tržišta, kontrolnih mehanizama i razini zaštite potrošača, jer na osnovi rečenoga može se zaključiti da sad ono što više ne prolazi na zapadnoeuropskim bogatijim tržištima, nastoji naći svoje kupce svim mogućim kanalima u europskim tranzicijskim zemljama s kontrolnim i zaštitnim sustavima u povojima, a često i direktno povezanima s korupcijom.

Zbog toga je i na HAH-u, kao i na čitavom sustavu RASFF i te kako teška i odgovorna zadaća zaštite domaćih potrošača od uvoznog “otrova”, ali i djelovanje na podizanju razine kvalitete i kontrole istovrsne domaće proizvodnje. Samo takvim pristupom smisao u propagiranju izvoza hrvatskih proizvoda mogu imati već dodijeljeni, kao i budući, certifikati kvalitete kao što su “Hrvatska kvaliteta” i “Izvorno hrvatsko”.