Potaknuta proizvodnjom biogoriva i azijskom potrošnjom, potražnja žitarica sada je veća od proizvodnje. Rezultat - vrtoglav rast cijena, na štetu najsiromašnijih. Porast potražnje i cijena žitarica koje čovječanstvu osiguravaju polovinu njegovih kalorijskih potreba izaziva najveće promjene koje svjetsko tržište namirnica pamti u posljednjih 30 godina.

Svi trpe posljedice, od potrošača do multinacionalnih kompanija, preko zemljoradnika i siromašnog stanovništva širom svijeta.
“Prošlo je vrijeme jeftinih žitarica”, kaže Dan Basse, predsjednik AgResourcea, čikaške analitičarske tvrtke specijalizirane za poljoprivredne sirovine. Ove godine, cijene kukuruza i soje iz Illinoisa porasle su 40 % odnosno 75 % u odnosu na 2006. Cijena kanzaškog žita skočila je najmanje 70 %. A sve više ekonomista i industrijalaca iz poljoprivredno-prehrambene grane smatraju da bi taj porast cijena mogao da se nastavi cijelo desetljeće, povisujući cijene svih vrsta hrane.
U prošlosti, takva povećanja bila su izazvana prolaznim poremećajima u ponudi. Nakon loše žetve neke žitarice, poljoprivrednici željni da se okoriste skokom cijena povećavali su površine posvećene dotičnoj kulturi, što je dovodilo do pada cijena. No sadašnji porast, koji je počeo prije godinu dana na terminskim ugovorima za kukuruz na Trgovačkoj burzi u Chicagu, sasvim je drukčiji.

Ne samo da su cijene kukuruza ostale visoke već se povećanje proširilo i na druge namirnice kao što su ječam, sirak, zob, riža, grašak, suncokret, leća, jaja i sir. U Georgiji, najvećem proizvođaču peradi u SAD-u, klaonička cijena pilića na veliko skočila je za 15 % u odnosu na prošlu godinu i dosegnula rekordnu razinu.
Novina je stvaranje novih i ogromnih izvora potražnje. Pored subvencija američke vlade koje potiču preduzeća da koriste kukuruz i soju za proizvodnju goriva, ekonomski rast u Aziji i Latinskoj Americi omogućuje stotinama miliona osoba da povećaju izdatke za hranu. U tim dijelovima svijeta, srednja klasa u porastu troši više mlijeka i mesa, što dovodi do rasta potražnje žitarica za tov stoke. U SAD-u, treba 3 kg krme da bi junad dobila jedan kg žive vage, a skoro 2 kg za svinje.
Izvrtanje krivulje cijena žitarica, koja je dugo išla nadolje, moglo bi imati ozbiljne posljedice na sposobnost planete da hrani svoje siromašne stanovnike. Svjetske zalihe žitarica nisu nikada bile tako niske od 70-ih godina — kada je Azija trpjela hronične nestašice i kada je SSSR naglo postao uvoznik žitarica — što svijet čini osjetljivijim na loše žetve. A ne zna se tačno koje bi se dodatne površine mogle zasijati, niti u kojoj bi mjeri napredak biotehnologija mogao u budućnosti povećati prinose.
Američka domaćinstva, koja 9,9 % raspoloživog prihoda posvećuju ishrani, trpe najbrže poskupljenje živežnih namirnica u posljednjih 17 godina. Za potrošača, sve je poskupjelo: jogurt kao i kokice, žitarice za doručak kao i porcija pomfrita u restoranu brze ishrane.

No fenomen se ne ograničuje na SAD-u. Italijani su sablaznuti porastom cijena tjestenine, a meksičke vlasti utvrdile su najvišu cijenu kukuruzne tortilje. Pakistan smanjuje izvoz žita da bi pokušao obuzdati porast cijena prehrambenih proizvoda, a Rusija, zabrinuta skokom cijena kruha, razmišlja da učini isto. Poljoprivredna poduzeća, opet, pitaju se kako će moći prebaciti porast svojih troškova na veletrgovine i lance restorana, jer su ti ekonomski akteri napredovali i dobili na utjecaju od vremena posljednjeg trajnijeg skoka cijena hrane, 70-ih godina.
U SAD-u, na dobitku su države Zemljoradničkog pojasa — Sjeverna i Južna Dakota, Nebraska, Kansas, Indiana, dijelovi Minesote, Iowe, Missourija itd. - koji prolaze kroz izuzetno dugo razdoblje rasta upravo u trenutku kada se američka privreda suočava s krizom na tržištu nekretnina. Ministarstvo poljoprivrede predviđa za 2007. godinu porast od 48 % čistog poljoprivrednog prihoda SAD-a, koji će dosegnuti oko 87 milijardi dolara.
Iako američki proizvođači kukuruza očekuju rekordnu žetvu, porast cijena ne pokazuje tendenciju da se zaustavi. Posrednici u terminskim ugovorima, u kojima se cijena utvrđuje danas za isporuku i plaćanje na određeni datum u budućnosti, igraju na to da će cijena kukuruza, sveprisutne žitarice, u martu preći četiri dolara, i da neće spasti prije 2010. Ovih dana u Iowi već se prodavao po cijeni od 3,25 dolara za bušel.

Očekuje se da će u 2007, treću godinu zaredom, svijet za proizvodnju goriva i ljudsku ili stočnu ishranu trošiti više žitarica nego što će ih proizvesti. Jedan od uzroka te neravnoteže nalazi se u Kini, gdje je eksplozija potražnje mlijeka u deset godina utrostručila broj krava muzara. Pored toga, u ovoj zemlji sada se nalazi polovina svjetskog svinjskog fonda, pa Kina uvozi otprilike 13 % američke proizvodnje soje za tov. Peking, kojeg je porast cijena svinjetine na malo od skoro 50 % zatekao nespremnog, sada daje bogate subvencije svakom uzgajivaču koji želi da poveća proizvodnju svinjskog mesa, omiljene namirnice Kineza.
Ako perspektiva dugotrajnog rasta cijena prikiva pažnju ekonomista, to je stoga što je pad stvarnih cijena žitarica dugo bio jedan od nepriznatih pokretača svjetske privrede. Zahvaljujući stalnom poboljšanju sjemenja, umjetnom gnojivu i uvijek moćnijim poljoprivrednim strojevima, produktivnost zapadnih i azijskih poljoprivrednika povećavala se mnogo brže nego stanovništvo. Posljedično tome, od 1974. do ovih posljednjih godina cijene kukuruza i pšenice pale su, mimo inflacije, 75 % odnosno 69 %. Taj pad cijena je, između ostalog, učinio hranu pristupačnijom siromašnim slojevima, pomažući da se smanji postotak pothranjenog stanovništva u svijetu.
Najnoviji skok cijena žitarica donio je zemljama u razvoju novu vrstu briga. Te zemlje dugo vremena su prosvjedovale zato što bogate subvencije koje SAD i EU daju svojim proizvođačima nanose štetu njihovim poljoprivrednicima, uzrokujući viškove što izazivaju pad cijena. Sada se pitaju u kolikoj će mjeri porast cijena žitarica podriti kupovnu moć gladnih u svijetu.
Humanitarne organizacije već sada upozoravaju da njihovi budžeti za pomoć u hrani neće ni izbliza biti kao ranijih godina. A od 850 miliona pothranjenih u najsiromašnijim zemljama, otprilike 200 miliona dobiva neku vrstu pomoći u hrani. “Najviše me zabrinjava to što gubimo teren u bici protiv gladi”, kaže Josette Sheeran, izvršna direktorica Svjetskog prehrambenog programa UN-a.

Zbog te prijetnje u perspektivi, hitno je potrebno istaknuti napore da se prevlada nestašica hrane u podsaharskoj Africi, jedinoj regiji u kojoj se glad povećava. “Mislim da ćemo se suočiti s prehrambenom krizom”, kaže bivši generalni sekretar UN-a Kofi Annan, koji je od juna 2007. predsjednik Saveza za zelenu revoluciju u Africi. “Zbog toga mi Afrikanci treba zaista da uzmemo stvari u svoje ruke i počnemo proizvoditi vlastitu hranu”, kaže g. Anan, koji je iz Gane. Iz svoga ureda u Ženevi on upravlja kampanjom koju financiraju Zaklada Billa i Melinde Gates i Rockefellerova zaklada, kako bi pomogao Africi da pokrene svoju poljoprivrednu revoluciju, kao što su to prije nekoliko desetljeća učinile Azija i Latinska Amerika.