Prema analizi koju je nedavno objavio ugledni britanski list Economist, cijene hrane će na cijelom planetu u sljedećih nekoliko godina dramatično porasti, a doći će i do velikih nestašica i gladi u pojedinim dijelovima svijeta. Naravno, ako se na vrijeme ne reagira!

U godini koja je iza nas svijet je bio iznenađen naglim poskupljenjem žitarica, što se dogodilo krajem ljeta.
Svjetska cijena pšenice je u svibnju protekle godine bila 200, a u rujnu 400 dolara po toni. Cijena kukuruza je iznosila oko 150 dolara po toni, što je povećanje od 60 posto u odnosu na prethodnu godinu. To poskupljenje je najviše pogodilo siromašne zemlje, ali i one koje nemaju razvijenu vlastitu proizvodnju hrane, među koje spada i Hrvatska. Najčešći odgovor domaćih stručnjaka bio je da se poskupljenja događaju zbog elementarnih nepogoda koje su pogodile planet.

Proizvodnja biogoriva
Međutim, analiza Economista to demantira. Unatoč sušama u nekim regijama, prošlogodišnja proizvodnja žita bila je rekordna i iznosila je 1,66 milijardi tona, odnosno 89 milijuna tona više nego godinu ranije. Prema ovoj analizi, glavni razlog poskupljenja je dramatičan porast produkcije biogoriva, posebno u SAD-u. Dok se u 2000. u SAD-u proizvodio bioetanol od 15 milijuna tona kukuruza, ove godine u to gorivo je otišlo čak 85 milijuna tona. Sjedinjene Države su najveći svjetski izvoznik kukuruza, ali ga sada više troše na etanol nego što ga izvoze, što ugrožava svjetsko tržište hrane. Proizvodnja kukuruza za bioetanol u SAD-u i dalje raste, i to uglavnom na račun zasijanih površina za druge žitarice. Slična je situacija i u zemljama Europske unije, gdje je sve veća proizvodnja bionafte iz uljane repice, a na štetu drugih žitarica. Zbog toga je pad svjetskih rezervi žita prošle godine iznosio oko 53 milijuna tona. Ove mjere su izravno poticane od vlada spomenutih država s ciljem smanjenja potrošnje fosilnih goriva, koja dovode do globalnog zagrijavanja.

Industrijski rast Kine i Indije
Drugi razlog poskupljenja je pojačana potražnja za mesom u mnogoljudnim zemljama u razvoju poput Indije i Kine, do čega je došlo uslijed visokog ekonomskog rasta tih zemalja. Naime, donedavno je zbog siromaštva tek mali broj Kineza i Indijaca sebi mogao priuštiti mesne obroke, ali sada se to stanje mijenja. U Kini je od 1985. do danas potrošnja mesa povećana s 20 na 50 kilograma po glavi stanovnika godišnje. Posljedica toga je da se kao stočna hrana danas koristi 250 milijuna tona žita više nego prije 20 godina. Dakle, po svemu sudeći, cijena žita će rasti i u idućem razdoblju, a s njom i cijene ostalih prehrambenih proizvoda – po principu lančane reakcije. Hrvatska je tu u izrazito nepovoljnom položaju jer se nije u stanju(???) hraniti vlastitom proizvodnjom, pa ovisi o svjetskim kretanjima. Zbog toga je jedini način da se, u sljedećim godinama, stanovništvo prehrani - mnogo snažniji poticaj domaćoj poljoprivredi i drastično povećanje zasijanih površina. Mjere poput kontroliranja cijena, uvoza ili izvoza, upozorava i sam Economist, ne mogu riješiti problem.