Nekim će građanima i ekološkim aktivistima u Hrvatskoj ovogodišnji Dan planete Zemlje ostati u ne baš lijepom sjećanju, a za to se pobrinuo jedan dnevni list sa svojim vrlo senzacionalističkim štampanim “Specijalnim zelenim izdanjem”, otvorivši desetak stranica prostora pamfletiranju i neistinama nekih “zelenih”(!?). Zašto se to dogodilo, što su htjeli postići, poznato je samo poštovanom uredništvu tih novina. Ali, objavljivanjem improviziranih informacija, izvrgnuli su ruglu javnosti mnoge vrijedne i čestite pojedince, novinare, ekološke udruge, ministarstvo zaštite okoliša, institucije pa i domaće zelene stranke. Kako bi se javnost ipak točno informirala o zaštiti okoliša u Hrvatskoj, MZOPU se oglasilo svojim priopćenjem, kojeg objavljujemo u nastavku teksta.

U današnjem broju Večernjeg lista objavljeni su članci o stanju okoliša u Hrvatskoj u kojima ima svakakvih a jedino nema točnih podataka. Između ostaloga u tekstu pod naslovom „Otrov i oko rukometne arene“ koji potpisuje Nikola Sever Šeni navedeno je da je najveća koncentracija azbestne prašine u blizini rukometne dvorane u Splitu što bi moglo dovesti u pitanje organizaciju Svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj, da nije moguće dobiti podatke o kakvoći zraka, da su hrvatski pregovarači tvrdili da u Hrvatskoj azbesta nema itd.

Moramo nažalost konstatirati da novinar koji piše o problemu zagađenja okoliša na nekoliko udarnih stranica Večernjeg lista ne zna da se od 2005. godine svi podaci o okolišu sakupljaju u Agenciji za zaštitu okoliša. Na Internetskoj stranici Agencije objavljuju se između ostaloga i Godišnja izvješća o praćenju kakvoće zraka na području Republike Hrvatske u kojima su objedinjeni podaci za sve županije. Upravo je u izradi izvješće za 2007. a detaljno izvješće o kakvoći zraka u 2006. objavljeno je prije godinu dana.

Nije točno da su hrvatski pregovarači bilo gdje rekli da u Hrvatskoj azbesta nema. Na pitanje o azbestu naš je predstavnik rekao da je azbestnocementne cijevi proizvodila tvornica “Salonit” u Vranjicu koja je u stečaju te da se rješava problem radnika.

Saniranje crnih točaka velikih industrijskih zagađenja u Hrvatskoj u koje se ubraja i Salonit u Vranjicu, nastalih tijekom 30 i više godina, je vrlo zahtjevan stručni i financijski zahvat koji je započela hrvatska Vlada 2004. godine. Napominjemo da sanacija svake takve crne točke započinje izradom dokumentacije: ispitivanjem vrste i količine otpada, izbora najkvalitetnijeg tehnološkog rješenja, izrade studije utjecaja na okoliš, zatim lokacijske, i po potrebi, dozvole za gradnju. Iz svega toga je vidljivo da se radi o poslu koji zahtjeva vrijeme. Za bivšu tvornicu azbestnocementnih proizvoda “Salonit” u Vranjicu (koja je radila od 1921.) završena je prva faza sanacije. Zbrinut je sav azbestni otpad iz tvornice (I faza sanacije) i obavljaju se pripremni radovi za drugu fazu sanacije Mravinačkih kava, prema hrvatskim i EU standardima. Ukupna sanacija te crne točke iznosit će oko 40 milijuna kuna, a dosada je utrošeno 16 milijuna.

Za ispravak ostalih netočnih podataka trebalo bi nekoliko desetaka stranica zato ćemo se zaustaviti samo na dvije tvrdnje i dodati da i laž zagađuje okoliš. Ako se objavom laži i postigne kratkoročni efekt, dugoročno se gubi na vjerodostojnosti.

No, to nije prvi puta da se “najzeleniji među zelenima” upuštaju u dobro plaćene i režirane igre. Nije ni prvi puta da svi drugi “manje zeleni” (uplašeno?)šute, “ne želeći se petljati”, ponizno trpeći režiranje kaosa na vlastitoj zelenoj sceni, i to na štetu Hrvatske, zaštite okoliša, ali i vlastitu moralnu i materijalnu.

Preuzeto sa: Alert-nezavisni magazin za okoliš