Kina nastavlja posvećivati sve veću pažnju proizvodnji žitarica, kako bi osigurala domaće snabdjevanje i zadržala cijene na stabilnom nivou. Ove godine je planirano da iz budžeta bude izdvojeno 562,6 milijardi juana (80,5 milijardi dolara) za rješavanje problema poljoprivrede i sela, što je u odnosu na prošlu godinu povećanje za više od 150 milijardi juana (21,5 milijarde dolara).

Proizvođačima žitarica će od ukupne sume biti izdvojeno 25,3 milijarde juana (3,6 milijardi dolara) u vidu dotacija, prenosi ruska agencija Agrofakt.
Minimalna otkupna cijena pšenice i riže će ove godine biti povećana za 0,06-0,14 juana po kilogramu kako bi se stimulirala proizvodnja. Broj provincija i autonomnih područja u kojima će biti uvedena minimalna otkupna cijena biće povećan sa sedam, na 11.

Vlada Kine je naložila nadležnim službama za promet da kao svoj glavni zadatak postave prijevoz žitarica, a radi osiguranja domaćih isporuka ove godine je uvedena i privremena izvozna carina radi kontrole izvoza.
U neka kineska područja su takođe upućene radne grupe radi provjere situacije sa skladištenjem žitarica.

Vina koja se kupuju i piju u zemljama EU-a po pravilu sadrže pesticide, utvrdila je neprofitna organizacija “Pesticide Action Network Europe” koja je  pregledala 34 vina iz klasične vinogradarske proizvodnje i kod svih su nađeni pesticidi. Rezultate ovih analiza prenijele su češke “Hospodarske noviny”, piše Slobodna Dalmacija.

U nekim vinima pronađeno je i više raznih vrsta pesticida, u jednom vinu čak 10 vrsta. Pregledana vina, kako se navodi, potječu iz svjetski poznatih vinogradarskih krajeva u sedam zemalja.
Među testiranima bilo je više vina niže cjenovne kategorije, ali i nekoliko skupih, koja su zapadala više od 200 eura po litri. Pregledani uzorci vina koja se prodaju u EU-u bili su iz Francuske i Njemačke, po 10 uzoraka, sedam iz Austrije, tri iz Italije, te po jedan uzorak iz Portugala, Južnoafričke Republike i Čilea.

Među 24 pronađene vrste pesticida, pet ih je u EU-u na popisu kancerogenih tvari s vrlo nepovoljnim djelovanjem na hormonalni sustav i na reproduktivne funkcije.

“Mnogi vinari napuštaju klasičan način borbe protiv štetočina i koriste opasne sintetičke pesticide“, upozorio je Elliot Kanell, ekspert iz ove organizacije. Testirano je također i šest vina iz biopoljoprivrede iz Francuske i Austrije. Samo jedno vino imalo je pesticide u malim količinama.

Posebni izvjestitelj UN-a za pravo na hranu Olivier de Schutter, pozvao je na zamrzavanje ulaganja u biogoriva, ističući kako bi slijepo nastavljanje te politike bilo “neodgovorno”.”Ambiciozni ciljevi proizvodnje biogoriva, koje su si postavili Sjedinjene Države i Europska unija su neodgovorni”, izjavio je Schutter u intervjuu pariškom Le Mondu, koji u subotu prenose američki mediji.

“Pozivam na zamrzavanje svih ulaganja u tom sektoru”, naglasio je.

Upotreba poljoprivrednih usjeva za proizvodnju etanola i drugih biogoriva, koja farmerima donosi višestruku zaradu u odnosu na klasičnu prodaju, okrivljena je kao jedan od faktora za vrtoglavi rast cijena hrane u svijetu.
Novoimenovani izvještač Schutter pozvao je u petak u sjedištu UN-a u New Yorku na održavanje posebnog zasjedanja Vijeća za ljudska prava UN-a, kako bi Vijeće “govorilo jednim glasom”.

Schutter je istaknuo kako je pravo na odgovarajuću prehranu “za trenutak potpuno nestalo” iz rasprave o privrednoj i humanitarnoj pomoći potrebnoj u sadašnjoj krizi s rastom svjetskih cijena hrane.

On je rekao da 100 milijuna ljudi u svijetu ugroženih poskupljnjem hrane, zavrijeđuje istu pozornost međunarodne zajednice kao i 100 milijuna uhapšenih i pretučenih građana u policijskim režimima.

Schutter, profesor za ljudska prava na Katoličkom Sveučilištu Louvain u Belgiji, te profesor međunarodnog prava na Sveučilištu New York, nije išao tako daleko s osudom biogoriva kao njegov prethodnik, Jean Ziegler koji je biogoriva nazivao “zločinom protiv čovječnosti”.

Preuzimajući u petak dužnost od Zieglera, Schutter je rekao da vlade ne mogu ostati pasivne u sadašnjoj krizi i pozvao na poduzimanje niza mjera za rješavanje krize.

On je ocijenio da svijet treba učiniti puno više kako “ne bi samo odgovorio na krizu, već da bi spriječio ponavljanje sličnih kriza za 10 godina”.

“To nije prirodna katastrofa, to nije potres. To je kriza koju je stvorio čovjek”, rekao je Schutter.

Medijski rat etanolske i naftne industrije zbog poskupljenja hrane je počeo..
Cijena hrane svuda u svijetu raste, a desetine miliona ljudi počinje se suočavati sa poslijedicama globalne energetske krize izazvane rastućim cijenama nafte. Nemiri, demonstracije, politička nestabilnost, sve to je svakodnevica najsiromašnijih država, a sve kao posljedica rasta cijena hrane. Ipak, umesto o cijeni nafte, koja pokreće 97 % svjetske ekonomije, pa samim tim u istom postotku utiče na cijenu hrane, u svijetskim medijima počela je kampanja protiv etanola i biodizela, kao glavnih uzročnika rasta cijena hrane.

Reagirajući na ovakve medijske nastupe, predsjednik Američke asocijacije obnovljivih goriva Bob Dinean, uputio je otvoreno pismo ministru za naftu i mineralne resurse Saudijske Arabije, Ibrahimu Al Naimiju, koji je na Međunarodnom naftnom samitu, ukazao da biogoriva nisu efikasna energetska alternativa, niti su, sa ekološke strane, korak ka smanjenju zagađenja.

Bob Dinean odmah je reagirao otvorenim pismom. On je iznoseći činjenice pokrenuo medijsku kontraofanzivu američke industrije biogoriva. Naftne kompanije, koje u postojećoj naftnoj krizi zarađuju više nego ikad, očigledno su odlučile da dio svojih enormnih profita investiraju u medijsku kampanju protiv biogoriva. Etanol i biodizel, zbog korištenja poljoprivrednih kultura poput kukuruza ili uljane repice u procesu proizvodnje, u seriji medijskih napada označeni su kao ključni uzrok rasta cijena stočne hrane, mesa ili jestivog ulja.

Brazilska etanolska industrija, kao globalni lider, koja sirovinski počiva na područjima van Amazona, postala je predmet veoma indikativnih pseudoekoloških kampanja, u kojima se optužuje za sječu amazonskih šuma, i to uprkos tome što je sirovinska baza ovog goriva u Brazilu isključivo šećerna trska, koja čak i ne uspjeva u amazonskom pojasu, već stotinama kilometara van njega. Upravo zato, Bob Dinean ukazuje da je Saudijska Arabija “vodeća zemlja koja se suprotstavlja ograničenju karbonske emisije i unapređuje nastavak ekspanzije proizvodnje nafte, tako da nije iznenađenje što se takva zemlja suprotstavlja razvoju biogoriva.
Zemlje poput Brazila i SAD zajedno godišnje proizvedu više od 50 milijardi litara etanola, koji je znatno jeftiniji od nafte koja košta oko 110 dolara po barelu. Etanol je jasna i postojeća prijetnja nafti upravo zato što predstavlja snažnu konkurenciju, i može pomoći krajnjim korisnicima da znatno uštede.”

Posebno oštro, Bob Dinean je odgovorio na tvrdnju saudijskog ministra da biogoriva doprinose rastu cijena hrane. “Činjenica je da upravo visoka cijena nafte koja premašuje 100 po barelu podiže cijene kako umjetnog gnojiva tako i dizel goriva koje se koristi za transport hrane, pa i plastike koja se koristi u pakiranju hrane. Morate biti svijesni da rastuća potražnja za hranom u Kini i Indiji, vrši dodatni pritisak na cijene hrane, kao i nepovoljni klimatski uslovi u značajnim poljoprivrednim regionima poput Australije. U svijetlu ovakvih činjenica, okriviti etanol za visoke cijene hrane je namjerno zavođenje”, naglašava Dinean.

Posebnu težinu ovoj medijskoj razmjeni udaraca između etanolske i naftne industrije, dao je i najnoviji skok cijena nafte, koja je protekli tjedan dostigla nivo od 120 dolara po barelu. Etanolska alijansa nije propustila da podsjeti da će ukupna godišnja proizvodnja etanola u 2008. godini biti na nivou od milion barela dnevno, i da bi bez te proizvodnje, prema procjeni analitičara Meril Linča, cijena nafte danas bila oko 15 posto skuplja, dakle čak 135 dolara po barelu. Takođe, ukazuje se na globalno smanjenje proizvodnje nafte i posebno smanjenje nivoa iskorištenosti rafinerijskih kapaciteta u SAD od devet posto, čak i poslije saniranja štete od uragana Katrina.

Što se tiče cijene goriva na samim pumpama, iznjeti su podaci po kojima bi bez etanola, cijene benzina bile čak 25 posto više nego što su sada, dok bi dizel bio skuplji za 16 posto. Postojeće cijene goriva u SAD su toliko porasle, da se smatraju vodećim ekonomskim problemom za milione američkih porodica, tako da ovi podaci u postojećem, gotovo recesionom, miljeu SAD, znače mnogo više od puke statistike. Ti podaci ukazuju da biogoriva već danas predstavljaju dio riješenja energetske krize, odnosno amortizirajući faktor koji usporava globalni rast cijena hrane izazavan rastom cijena nafte.

U zaključku pisma upućenog saudijskom ministru za naftu, Bob Dinean ukazuje na dugoročnu neodrživost “naftne” ekonomije: “Sve je veći broj naftnih analitičara i ekonomsta koji priznaju da se svijetska proizvodnja nafte bliži svojim limitima i da se, prije ili kasnije, jednostavno mora odustati od prevelike potrošnje nafte. Razumljivo je zašto, pod takvim okolnostima, najveći svjetski izvoznik nafte preferira održavanje stanja zavisnosti od nafte”, ističe Dinean. Žestoki medijski rat između etanolske i naftne industrije, nastaviće se, ali globalni problem dugoročne ekonomske neodrživosti naftne ekonomije, sigurno neće nestati. I kao što “naučne” studije duhanske industrije o duhanu kao neškodljivom proizvodu, nisu smanjile broj ljudi koji umiru od raka zbog pušenja, isto tako “naučne” studije naftne indiustrije u kojima je nafta ekološko gorivo, a etanol najveći zagađivač, neće promijeniti ništa u globalnoj energetskoj krizi koja već sada pogađa svijet.

Nemiri izazvani rastom cijena hrane, samo su početak veoma mučnog jednog razdoblja koje će obilježiti sve skuplji energenti, prije svega nafta. Tim valom pogođeno je više od 100 miliona ljudi, i taj broj će, ukoliko se nafta ne zamjeni nekim jeftinijim i tehnološki naprednijim gorivom, samo rasti. Postojeća biogoriva nisu konačno rješenje, celulozna biogoriva na bazi biljnog otpada to svakako jesu, a sadašnji munjeviti rast globalne etanolske industrije riječito govori koliko naoko futuristička tehnologija za kratko vrijeme može postati respektabilna industrija u kojoj se obrću stotine milijardi dolara godišnje. Upravo zato, industija celuloznog etanola i biodizela, kojoj razni naftni analitičari predviđaju dug put do tržišta, mogla bi puno ranije nego što iko misli, postati dio naše svakodnevice, upravo iz razloga što globalna naftna kriza, iz dana u dan postaje jedan od egzistencijalnih problema stotina miliona ljudi širom svijeta.

Profiteri i gubitnici
Naftne kompanije u SAD su u 2007. godini ostvarile neto profit od 123 milijarde dolara, i u odbrani tolikog profita, koji iz godine u godinu raste, očigledno se ne biraju medijska sredstva. Slično je i sa velikim izvoznicima i proizvođačima nafte, poput Saudijske Arabije. Ipak, svi ostali segmenti ekonomije ušli su u fazu koju mnogi analitičari nazivaju globalnom recesijom, tako da izvoznici i distributeri nafte zaista zarađuju više nego ikad, dok u isto vrijeme, svi ostali segmenti ekonomije gubitnici.

Bojazan od poskupljenja i nestašice hrane uvukla se i u najbogatije zemlje na svijetu. Neke trgovine u SAD-u počele su s ograničenom prodajom brašna, riže i ulja, a zbog prijeteće nestašice hrane zabrinutost je izrazio i Europski parlament. Pšenica, kukuruz i riža poskupljuju, siromašni Azije, Afrike i Latinske Amerike prvi osjećaju glad.

“Kapitalizam i proizvodnja biogoriva krivi su za nestašice”, smatra bolivijski predsjednik Evo Morales.
Europski parlament upozorava na krizu, u Indiji prosvjeduju zbog skupe hrane, u Njemačkoj prosvjedi seljaka što veliki lanci u nabavi pojeftinjuju njihovo mlijeko. To su samo dva lica svijeta u kojem živimo.

Kako prenosi Hrvatska radiotelevizija, u poznatoj Silikonskoj dolini u SAD-u vreća od 10 kg riže stoji oko 75 kuna, samo što hrane u skladištima nema dovoljno, pa trgovci ne dopuštaju pojedincima da pokupuju koliko mogu i žele. A mnogi žele, jer čuju vijesti o nestašici, i tako sve u krug. UN upozorava i na porast nasilja.

“Jasno je da je gladan čovjek ljutit čovjek, a sve je teže nabaviti hranu”, tvrdi Nancy Roman.

Laka nafta stoji više od 117 dolara za bačvu. U mnogim zemljama žetva neće donijeti hranu, jer na njivama na veliko proizvode biogorivo. Od hrane, gorivo. Nijemci su izmislili novu drugu generaciju sintetičkog biogoriva. Od drvenog otpada i cijelih stabljika dobiju 4000 litara biogoriva po hektaru. Ne od hrane, nego od otpada.

Nije samo biogorivo uzrok eksplozije cijena. Tu su i klimatske promjene, suše i poplave, propale žetve. Uz to, milijarde ljudi u Kini i Indiji sada kažu, više nam nije dovoljna jedna šaka riže na dan. Raste potražnja, rastu cijene. Je li zato sramota imati u nas toliko neobrađene plodne zemlje?