Skip navigation

Osim još uvijek ilegalnog kamenoloma Veličanka, koji u Parku prirode Papuk radi punim kapacitetom, zaštićeno područje parka i njegovi rubni krajevi napadnuti su otrovima od kojih ugibaju divlje svinje, domaćim i stranim lovcima koji provode sanitarni lov u «programu» lovnog turizma, a zadnjih dana i motoriziranom vojnom jedinicom, koja je ispod prvog službenog paragliderskog letilišta Pliš, uvezla 50-tak vojnih vozila, ispuštajući u prirodu naftne pare iz teških motora.

znam_sekulin.jpgNa samom kraju prošle godine u Ured za veterinarstvo Ministarstva poljprivrede i šumarstva RH pristigli su izvještaji od veterinarskih inspektora iz Požeško-slavonske, Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije o trovanju divljači u lovištima. Laboratorijski nalazi, napravljeni iz uzoraka 44 uginule divlje svinje, pokazali su da je divljač otrovana teškim i opasnim metalom kadmijem, i to u količinama preko 10 puta od dopuštene granice.

Prve uginule divlje svinje pronađene su u državnom lovištu voćinskog lovačkog društva Jelen i lovištu Hrvatskih šuma uprave šuma Našice, unutar Parka prirode Papuk. Premda su se stručnjaci i veterinari trudili da pronađu uzrok otrovanja divljači, nisu ga mogli ustanoviti. Naime, to je područje pretprano divljim deponijama, starim i po deset godina, okruženo minskim poljima, ali i odbačenim vojnim otpadom. Smrtonosni kadmij koji i dalje truje divljač po Papuku i Krndiji vjerojatno je «vojnog» porijekla, odnosno curi iz odbačenih akumulatora, baterijskih sklopova, strojeva i slično.

Posljednje otrovane divlje svinje pronađene su i prije nekoliko dana, krajem siječnja ove godine, na «novom» divljem odlagalištu Poljanice kod naselja Velika, podno brda Pliša, odnosno u «zaleđu» nelegalnog kamenoloma Veličanka.

Otrovane svinje – povod za masovni pohod lovaca na slavonska brda

Hrvatski lovački savez (HLS) ima oko 55 tisuća lovaca , a krovna je udruga «hrvatskog lovstva», na čelu s generalom »u miru» Đurom Dečakom.»Mi se skrbimo o zaštiti prirode, očuvanju, uzgoju i pravilnu lovu divljači» kažu lovci u opisu svoga rada,objašnjavajući i to da « u suvremenom dobu, u kojem čovjek danas živi, uvjeti opstanka potpuno su se izmijenili. No, lovačka potreba zadržala se kao strast» i « danas bi samo nerazuman čovjek mogao biti neprijatelj flore i faune. Bilo bi, ujedno, čudno da živeći u visokosofisticiranim, često neprirodnim uvjetima, pogotovo u velikim gradovima, ne poželi avanturu poput “zova divljine”, poruka je HSL zainteresiranoj javnosti.

znam_rupnica.jpgLovstvo je sastavni dio komercijalnog rada Hrvatskih šuma, a «smješteno « je u sektor «gospodarskih aktivnosti», te zauzima povlašten položaj u Ministarstvu poljoprivrede i a ministarstvu turizma tretira se kao «lovni turizam». Lovišta su u Hrvatskoj pretežito u vlasništvu RH (državna lovišta); ima ih 1054, lovne površine 2.191.296 ha. Državna lovišta su u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede i turizma ili Županijskih ureda za gospodarstvo; najčešće su u zakupu različitih lovačkih društava, poduzeća ili pojedinaca koji organiziraju komercijalni lov . Hrvatske šume gospodare s 29 državnih lovišta, od kojih su u Slavoniji 9, a najveća su na Papuku i na Krndiji. Trenutno bezazleni šetač-izletnik u papučke i krndijske šume svakodnevno može osluškivati rafale iz okruženja, a čuvari Parka prirode Papuk u noćnim smjenama imaju pune ruke posla, kontrolirajući tumarajuće «noćne» lovce.

Poznato je da lovci, kad ne mogu pronaći niti jedan valjani razlog za ubijanje divljih životinja, svoje pucanje nazovu «sanitarnim lovom» (čišćenjem). Uginuće otrovanih divljih svinja, ali i druge divljači lovačkim je društvima brdske Slavonije došlo «kao kec na jedanaest». Lovostaji na divljač većinom završavaju krajem siječnja, dok za lov na divlje svinje lovostaja ni nema. Potaknuti događajima oko trovanja svinja kadmijem «iz prirode», odlučno su krenuli u «sanitarni lov». U tim hajkama, na žalost, ne bira se meta, pa , kako kažu stanovnici brdskih sela između Voćina , kao krajnje točke s jedne strane Parka prirode Papuk i Slatinskog Drenovca, druge točke, visoke i niske divljači sve je manje, neuporedivo manje nego proteklih godina. Najbolje je to opisao vlasnik jednog od dva kafića u Voćinu: « Krajem siječnja, pa sve do glavne lovačke fešte krajem ožujka, ne usudimo se ići dalje od sela. Tu se skupi i do 300 lovaca, uglavnom stranaca, Austrijanaca i Talijana, koji pucaju na sve što se kreće, a noćom priređuju lovačke gozbe u lovačkim domovima na Djedovici, prema Kamenskom, i na privremenim taborima unutar lovišta. Divljač bježi na sve strane, stradava i u okolinim minskim poljima, i na cestama. Sve je organizirano preko neke agencije i ne možemo ništa učiniti. No, zbog «potrage za uginulim i moguće živim ali zatrovanim divljim svinjama», lovci su na Papuk i Krndiju ove godine došli malo ranije.

Inspektori ne dolaze, policija ne zna svoje ovlasti

znam_jankovac1.jpg Postoje načini kako se lako sprječava odnsno kontrolira tko i kada lovi po Hrvatskoj. Lovci su «naoružana sila» koja sa sobom nosi pozamašnu količinu dugog i kratkog oružja. Po hrvatskim propisima svaka policijska uprava ili postaja mora dobiti podatak tko je i kada u njihov «atar» unio oružje. To trebaju prijavljivati lokalna lovačka društva. Isto se odnosi na lovačka društva koja uživaju koncesije unutar parkova prirode, kao što je Papuk. No, Javnoj ustanovi Park prirode Papuk, kao ni policiji u Velikoj, u Voćinu, u Požegi ili Orahovici, nitko za sada nije dostavio podatke o naoružanim došljacima niti o oružju koje su donijeli sa sobom.

Nadzornici u Parku prirode Papuk u situaciji «kadmijskih divljih svinja i sanitarnog lova» primorani su se «držati svoga posla» pazeći da netko od posjetitelja ne baci papirić ili opušak od cigarete na stazama oko Jankovačkog jezera, ili u najboljem slučaju pišu prijave veterinarskim inspektorima o lokaciji uginule divljači. No, inspektori nemaju obavezu dostaviti rezultate svoje eventualne inspekcije.

Eto i vojske u park prirode

Iznad sela Velike, točnije iznad ilegalnog kamenoloma Veličanka, tik do divljeg smetlišta, na kojem su pronađene uginule divlje svinje, ovih se dana ukampirala i vozna jedinica naše vojske sa 50 -tak raznoraznih vozila.

Lokacija pripada prvom slavonskom službenom paragliderskom letalištu Pliš. Prostor ovog «vojnog poligona» više nalikuje arheološkom nalazištu nego poligonu na kojem može obitavati vojska. Nema nikavih sanitarnih uvjeta, osim grmlja, nema oznaka, nema ničega, osim dvadesetak pravilno iskopanih «grufti». Čak nije naznačen kao «vojni poligon» u prostornom planu Velike, niti se zna tko kontrolira privremene posjetitelje rubne zone parka prirode.

«Ružna je to slika militarizirane zone u turističkoj Velikoj, kada posjetitelji moraju susreta naoružane lovce a sad i vojsku. Isto kao i slika kad se provozi ilegalan otpad cestom tik do vojnog logora, dok ih stražar samo pozdravlja klimanjem glave.Kao u Krležinim opisima: vojnici trčkaraju po šumi, igraju se rata, kopaju rovove iz kojih ispadaju školjke i fosili panonskog mora, jer arheološko nalazište je gotovo cijela ta lokacija, a gusti dim koji ispuštaju iz vojnih vozila guta još par stabala, od nekadašnje šume na kojoj je izvršena totalna sječa. Ono malo šume, u tome dijelu što je ostala, vojska je lukavo uspjela izasfaltirati? Valjda iz razloga da ima što manje blata u kampu», razočarano je ispričao jedan od starosjedilaca Velike, nekadašnji sakupljač ljekovitog bilja sa ovog prostora.

Nema nama Europe…

Tragedija Papuka, navišeg i nastarijeg gore u Slavoniji, nastavlja se iza «zatvorenih vrata». Vlado Zec, propali požeški biznismen i «vožd građevinske tvrtke «Kamen Ingrad» i istoimenog fudbalerskog tima» u zatvoru je samo zbog ustanovljenih financijskih malverzacija i dugovanja državi. Nitko još uvijek ne spominje njegovu odgovornost (i podršku državnog vrha) za ogromnu štetu koju je započeo prije desetak godina ilegalnim iskapanjem kamena unutar parka prirode Papuk. Čak suprotno, «njegov» kamenolom radi i dalje, ali pod bagerima drugog eksplatatora i možda istog «nalogodavca».

Istovremeno, planinari se više ne mogu, nakon višesatnog hoda, skrasiti u nekadašnjem planinarskom ,a sad već stopostotnom lovačkom domu u koncesiji Hrvatskih šuma na Jankovcu, jer je «okupiran» lovcima i uglednicima iz političkog života lokalne i šire zajednice. Lovačke agencije bez ičije kontrole dovode naoružane strance u lov na Papuk. U istom okruženju , na vratima kamenoloma, na kraju glavne ulice mjesta Velika, svakodnevno traju duhovne vježbe katoličkih laika, u velebnoj kući koju je «dobročinitelj» Vlado Zec poklonio svojoj župi. A sve to skupa, iz ptičje perspektive, iz vojne baze na vrhu Papuka, promatra jedan radarski sistem Pelegrin, FPS-117.

Lokalno stanovništvo gubi živce i – čudi se: možda tako mora biti, možda je to sve po propisima koji se primjenjuju u Europi, pa se odmah primjenjuje i kod nas? U protivnom, valjda bi državne inspekcije reagirale…

Autor: Ljiljanka Mitoš-Svoboda

3 Comments

  1. Kad sam ovo pročitao, prijatelju dragi, uhvatio me strah! Dok ja ne mom blogu objavljujem moje putovanje tim slavonskim zemaljskim rajem, “cure otrovi”. Zar nam već nisu dosta uništili? I kako onda Slavonci mogu biti zadovoljni s državom i Zagrebom? Zanima me samo kakvo će “objašnjenje” ponuditi puku slavonskom za ovaj zločin. Tebi veliki prijateljski pozdrav!

  2. hdz u provedbi svog plana o konačnom rješenju, nad građanima i prirodom Lijepe Naše

  3. cool


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: