Skip navigation

Nažalost, reporteri televizijske kuće Euronewsa nisu došli u Hrvatsku zbog prirodnih ljepota rijeka Drave i Dunava, već zbog prijetnji uništavajućih regulacija.

U devet i pol minuta u rubrici Reporter ove velike europske kuće, novinaru su prikazali izuzetne prirodne ljepote naših rijeka, ali i velike planove regulacije, odnosno uništenja. Održavanje plovnog puta na Dunavu smatramo opravdanim, ali, poučeni iskustvom, smatramo da se radi o preuveličanim potrebama, samo da se što više uposli teška mehanizacija i pri tome potroši novac poreznih obveznika prenapuhanim cjenicima za radove. Podsjećamo, iako vlada uvriježeno mišljenje kako je Hrvatska zemlja očuvane vode, u stvarnosti je to daleko od istine. Posebno se to odnosi na rijeke i potoke.

Hrvatske vode su raspolagale u 2010. s dvije milijarde i 358 milijuna kuna, što je primjerice 10 puta više nego što je iznosio proračun Ministarstva turizma za 2010. godinu. Najviše novca dolazi od naknada građana što direktno osiromašuje građane te sprečava da se ti novci investiraju za stvarne potrebe. Velik dio regulacija van naselja ili industrije je nepotreban i služi za opravdavanje davanja građana. Mnoga naselja nemaju osiguranu pitku vodu i kanalizaciju, ali su zato regulirani potoci oko njih.

Doduše, ono malo prirodnih tekućica što ostaje još je uvijek izuzetno vrijedno, ali većina potoka i rijeka je devastirana, a neke i potpuno uništene. Hrvatska postaje zemlja uništenih voda!  Udruga Baobab je početkom godine pokrenula kartiranje devastiranih i uništenih rijeka i potoka. Preliminarni rezultati su poražavajući, pogotovo u panonskoj regiji. Mnoge manje rijeke su potpuno kanalizirane.

Razlog tome je prije svega zastarjelo gospodarenje vodama. Hrvatske vode i nadležno Ministarstvo vodnog gospodarstva skrivaju moderne znanstvene spoznaje i građane „ucjenjuju“ poplavama koje uvelike uzrokuju upravo regulacije. Apsolutno je opravdano i potrebno u naseljima i uz industriju regulirati rijeke radi zaštite života i imovine. Međutim, mnogi nezavisni stručnjaci tvrde da je nepotrebna regulacija rijeka van naselja i industrije samo paravan za opravdavanje računa „za slivne vode“. Ne samo to, regulacija stvara velike štete, ne samo po izuzetnu prirodnu baštinu već i za gospodarstvo i  nadasve poljoprivredu i šumarstvo. Osim što se skupo plaćaju nepotrebni radovi, poremećuje se prirodna dinamika rijeke s posljedicama u pojačanom ukopavanju rijeka što dovodi do snižavanja razine podzemnih voda. Pojačava se i erozija. Još gore, dok se onemogućavaju male, korisne poplave, odsijecanjem meandara i rukavaca, isušivanjem i fizičkim odvajanjem od prirodnih poplavnih područja povećava se vjerojatnost katastrofalnih poplava i šteta koje one stvaraju.

EU je s druge strane Okvirnom direktivom o vodama uvela moderan pristup gospodarenja vodama na jeftin i okolišno prihvatljiv način. Čuvaju se još očuvane rijeke, a one devastirane se vraćaju u prirodno stanje. Nekad kanaliziranim rijekama vraćaju se meandri, mrtvice, rukavci, sve što mi još uvijek imamo i sve što Hrvatske vode još uvijek žele uništiti pod zastarjelom doktrinom kanaliziranja rijeka koja seže još od početka 19. stoljeća. Samo Nizozemska i Danska su u preko 350 projekata obnavljali svoje potoke i rijeke. Austrija je za 10 milijuna eura vratila dio Drave u prirodno stanje. Twinning projekt Europske Unije dvije je godine nastojao implementirati Okvirnu direktivu o vodama. Projekt su vodili njemački i nizozemski partneri. Završni izvještaj Twinning projekta zaključuje da je sadašnje upravljanje vodama u Hrvatskoj zastarjelo, šteti okolišu, preskupo, stvara mnogo štetnih posljedica, uništava mnogobrojne korisne funkcije rijeka.

Cijeli izvještaj Twinning projekta može se skinuti na stranicama:

http://www.wfd-croatia.eu/userfiles/file/Activity%20reports%20final/Rezultati_projekta_HRV.pdf

„Hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama.„  piše u spomenutom izvještaju.

Hrvatske vode su raspolagale u 2010. s dvije milijarde i 358 milijuna kuna, što je primjerice 10 puta više nego što je iznosio proračun Ministarstva turizma za 2010. godinu. Najviše novca dolazi od naknada građana što direktno osiromašuje građane te sprečava da se ti novci investiraju za stvarne potrebe. Velik dio regulacija van naselja ili industrije je nepotreban i služi za opravdavanje davanja građana. Mnoga naselja nemaju osiguranu pitku vodu i kanalizaciju, ali su zato regulirani potoci oko njih.

Dok Europa obnavlja svoje rijeke, Hrvatska je na putu gubitka naših rijeka i potoka! Nijedna zemlja u Europi nije imala tako raznolike i očuvane rijeke, od nizinskih pa do krških s jedinstvenim fenomenom sedre. Naše su rijeke u prirodnom stanju ogroman turistički kapital, ali i zaliha pitke vode te imaju i svoju korisnu gospodarsku ulogu poput pročišćavanja vode, te svojim širokim prirodnim koritom s pripadajućim rukavcima, plićacima i sprudovima, čine jeftinu obranu od visokih voda odnosno od katastrofalnih poplava.

Autor Goran Šafarek, dipl.ing,,udruga Baoba

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: