Povećanje temperature uzrokuje smanjenje prinosa kukuruza

Svjetska nestašica hrane koja je već pogodila preko milijardu ljudi samo se pogoršava. Očekuje se da će do 2050.g. zahvatiti 2 milijarde svjetskog stanovništva. Jaki toplotni udari kao što su bili oni koji su nedavno pogodili Australiju mogu se sve ćešće očekivati u budućnosti zbog klimatskih promjena. Mjerenja pokazuju da su ekstremni toplinski udari koji su pogodili Ameriku u 2012. označili da je protekla godina bila najtoplija, a to se očitovalo najgorim urodom kukuruza u protekla dva desetljeća.

Najnovije istraživanje koje za primjer uzima prinos kukuruza u Francuskoj predviđa gubitke od 12% u slijedećih 20 godina. Drugo dugoročno istraživanje koje je objavljeno u časopisu Sunday pokazuje će prinosi soje pasti 30% do 2050. ukoliko se ne poduzmu mjere protiv globalnih klimatskih promjena odnosno zagrijavanja.

Istraživanja o kukuruzu Ed-a Hawkingsa sa Sveučilišta u Reading, govore da se poljoprivredna tehnologija razvila proteklih 50 godina i to u proizvodnji gnojiva i navodnjavanju, te su prinosi svjetskih prehrambenih namirnica porasli, ali proteklih nekoliko godina zabilježena su usporavanja prinosa.

Povećanje toplih dana na cijelom planetu može objasniti usporavanje rasta prinosa. Trenutni napredak u poljoprivrednoj proizvodnji usporen je zbog stresa kojeg trpe biljke izložene učestalim vrućinama, kaže prof. Andy Challinor sa Sveučilišta Leeds. Najveći izazov s kojim se susreću vlade je nahraniti rastuću populaciju unatoč klimatskim promjenama koje su pogodile poljoprivredu i usporavaju njen razvitak, a tu se suočavaju i sa ograničenim poljoprivrednim iskoristivim površinama. Sve ove činjenice mogle bi rezultirati nestašicom glavnih prehrambenih namirnica, odnosno smanjenjem usjeva.

Hawkins i Challinor napravili su istraživanje o utjecaju temperature na urod kukuruza. Istraživanje je promatralo zbroj dana kada je temperatura bila iznad 32 stupnja i odraz toga na urod kukuruza u Francuskoj, koja je glavni dobavljač Velike Britanije. Između 1960. i 2000. prinosi su se učetverostručili, ali je porast stagnirao posljednjih desetak godina jer se broj vrućih dana više nego udovstručio.

Do 2020. u Francuskoj se očekuje povećanje površina zahvaćene sa brojem sunčanih dana. Ukoliko poljoprivrednici ne pronađu način borbe protiv toplinskog stresa koji oštećuje sjeme kukuruza, Francuska bi mogla trpiti gubitke od 12% prinosa u odnosu na današnju količinu uroda.

Druga studija je prva globalna procjena raspona klimatskih promjena koja je objavljena u časopisu Nature Climate Change koju je napravio prof. Nigel Arnell sa Sveučilišta u Reading i govori o dobrobitima smanjenja emisije stakleničkih plinova: manja posljedica na nasadima kukuruza i manje poplave.

Jedan od primjera je pad prinosa od 20% proljetne pšenice do 2050., ali takav pad prinosa bi se mogao odgoditi do 2100. ukoliko se smanji emisija stakleničkih plinova.

Bez poduzimanja mjera čak i najoptimističnije prognoze govore da će se planeta ugrijati za 4 stupnja, što će utjecati na podizanje razine mora i poplave koje će pogotiti oko 330 milijuna ljudi. Ukoliko se emisija plinova smanji u narednih nekoliko godina ovaj broj bi se mogao prepoloviti. Poplave su najveća posljedica klimatskih promjena, a samo u Velikoj Britaniji preko 8000 domova je pogođeno poplavama u 2012.g..

Smanjenje emisije štetnih plinova kupuje vrijeme za prilagodbu klimatskim promjenama. Ed Davey, državni tajnik u Velikoj Britaniji za energetiku i klimatske promjene rekao je da se mogu izbjeći neki od najgorih učinaka klimatskih promjena ukoliko se uloži zajednički napor u smanjenje stakleničkih plinova. Ovo istraživanje nam pomaže u kvantificiranju prednosti ograničavanja poraste temperature za 2 stupnja i naglašava zašto je važno da se pridržavamo UN-ovih pregovora o klimatskim promjenama.

Velik dio poljoprivrednika će biti “otpisan” ulaskom u EU

Hrvatski seljaci ogorčeni su zbog značajnog smanjenja proračuna za poljoprivredu i u idućoj godini najavljuju velike prosvjede. Strahuju da će se veliki rezovi najviše odraziti na izravna plaćanja po hektaru, a na uvjeravanja iz Ministarstva poljoprivrede, prema kojima seljaci rez neće osjetiti u tako znatnoj mjeri, odgovaraju kako će i dvjesto milijuna kuna manje za izravna plaćanja učiniti veliku štetu.

Ministarstvo poljoprivrede 2013. raspolagat će s ukupno 4,36 milijardi kuna, što je pola milijarde kuna manje nego u ovoj godini, što znači da će se poticaji namijenjeni poljoprivredi s 2,2 milijarde kuna smanjiti na oko 1,6 milijardi.

Hrvatska će ulaskom u EU na raspolaganju imati više od 700 milijuna eura za poljoprivredu. Projekcije za 2014. i 2015. govore o znatnom povećanju iz EU-fondovskih sredstava, jer će i hrvatska poljoprivreda biti korisnik velike europske blagajne, no vrlo je opravdan strah skeptičnih seljaka da će se i broj sposobnih kandidata za primanje tog novca dotad značajno smanjiti.

Mato Mlinarić, Predsjednik Nezavisnih hrvatskih seljaka je tim povodom uputio otvoreno pismo premijeru Zoranu Milanoviću, izrazivši nezadovoljstvo odnosom vlasti prema seljacima.

Prenosimo vam pismo u cijelosti:

“Obraćam Vam se u ime seljaka i ljudi koji žive od svog rada na svojim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. S obzirom na to da nas se ministar Tihomir Jakovina sjeti samo kada treba ukinuti neka naša već stečena prava, pišem Vama, koji ste nas zaboravili, a da bismo Vas na svoje postojanje podsjetili.

Naime, novim proračunom za 2013., seljaci i poljoprivrednici su najveći gubitnici jer su direktna plaćanja za poljoprivredu smanjena za 30% ili za oko 600 milijuna kuna, a bez ikakve konzultacije i razgovora s predstavnicima poljoprivrednika. Ne ulazeći u neke paušalne procjene, izjave i natpise po novinama, pozivam se isključivo na procjenu naše poljoprivrede od strane EU, koja kaže da bi poljoprivrednici u Hrvatskoj za direktna plaćanja trebali dobivati oko 380 milijuna eura, a za ruralni razvoj isto toliko.

Prema tome, novim proračunom, umjesto da su uvećane potpore za našu poljoprivredu kako bismo je pripremili za ulazak u EU, one su još dodatno smanjene – što možemo tumačiti samo kao namjerno i svrhovito uništavanje domaćih seljaka. Uvažavajući teško stanje i krizu, smatramo da svi trebaju jednako pridonijeti i žrtvovati se, a ne uništavati one koje nemaju svojih političkih sponzora u aktualnoj Vladi. Vjerujući u vaše sjajne rezultate zapošljavanja u industriji i drugim proizvodnim granama mimo poljoprivrede, molim Vas da se napravi plan zbrinjavanja propalih poljoprivrednika i njihovih obitelji”, navodi se u pismu.

Mijo Latin, predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza kaže da kad su u pitanju poticaji koji će se isplaćivati u idućoj godini, ne zna još kome će se rezati više, a kome manje.

“Ministar Tihomir Jakovina obećao je da će isplate krenuti nakon 15. siječnja, pa ćemo onda tek vidjeti koliki rezovi, i koje od nas, čekaju. Od 2013., pak, 25% sredstava će nam dolaziti iz EU blagajne, ostatak iz državnog proračuna, s mogućnošću da se još i onih 25% doda iz proračuna, no kako stvari već sada stoje, u to je teško vjerovati. Broj poljoprivrednika koji poticaje budu nakon ulaska u EU primali sigurno će se smanjiti. No, kako smo mi oduvijek veći katolici od pape, nema sumnje da će i naše inspekcije vrlo zdušno zatvarati objekte”, izjavljuje Latin.

Kako piše Glas Slavonije, velik dio upisanih u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava od ukupno 190 tisuća njih, sigurno će biti “otpisan”. Recimo samo da oko 90 tisuća upisanih prima izravne poticaje, dok veći dio od oko sto tisuća su mali poljoprivrednici koji primaju strukturne potpore.

Koliko će se njih, potonjih pogotovo, prilagoditi novim uvjetima ostaje upitno, no da im otkidanje velikog europskog kolača, koji nam već godinama stoji na rasplaganju, ne ide najbolje svjedoče i podaci koje je prije nekoliko dana prezentirao ministar Jakovina.

U SAPARD programu, već nam dostupnom fondu iz EU-a, realizirano je samo 36 od planiranog 161 projekta, odnosno utrošeno je 46 posto sredstava. U IPARD-u je odobren 231 od 681 projekta, a 47 projekata isplaćeno. Ukupno, u šest godina SAPARD-a i IPARD-a hrvatski su poljoprivrednici predali 818 zahtjeva, odnosno ovim je fondovima obuhvaćeno samo 0,8 posto aktivnih hrvatskih poljoprivrednih proizvođača! Između ostalog, smatra Jakovina, nema dovoljno sustavne pomoći onima koji se prijavljuju ili se žele prijaviti, u izradi poslovnih planova i zahtjeva, javna kampanja nije bila dovoljno uspješna, velike se teškoće javljaju pri ishođenju osnovnih dokumenata, a samim proizvođačima nedostaje i znanja i sigurnosti.