Hrvatska od agrara nije uspijela stvoriti izvoznu granu

U predizbornoj kampanji, koja je već na samom startu dosegnula britku oštricu, sudaraju se argumenti političkih suparnika i ističu tuđi minusi. Tko je, primjerice, bio uspješniji u poljoprivredi. Podatci koje iznosi Državni zavod za statistiku potvrđuju pak da ni Vladi koja upravo odbrojava mandat, a ni onoj prethodnoj što je sjedila u oporbenim klupama, nije pošlo za rukom iskoristiti golemi potencijal te od poljoprivrede stvoriti jak i konkurentan izvozni kanal.

Naime, tijekom prvih devet mjeseci 2007. godine suficit je ostvaren samo na izvozu riba, žitarica, šećera i duhana. U razdoblju koalicijske Vlade, u rujnu 2003. godine pozitivan učinak u robnoj razmjeni odnosio se također na ribe te šećer i duhan. Tako tvrdi statistika.

Potisnuta riba
Ni ukupna pokrivenost uvoza izvozom nije daleko “pobjegla”, gotovo je podudarna. Na kraju ovoga rujna dosegnula je 61,3 posto, te bila manja od učinka koji je u mandatu Sanaderove Vlade već bio najmanje dva puta evidentiran. Na kraju rujna 2003. izvoz je pak financijski pokrivao samo 60,9 posto uvoza. Spominju li se konkretni financijski rezultati u izvozu, za prva tri kvartala 2007. ostvaren je učinak u visini 4,69 milijardi kuna, dok je paralelno na uvoz hrane, duhana i pića potrošeno 7,66 milijardi kuna. Na kraju mandata koalicijske Vlade 2003. izvoz je donio 3,41 milijardu kuna dok je uvoz odnio 5,59 milijardi kuna. Analitika pojedinih segmenata i trendova, postignutih u graničnim razdobljima između isteka dva mandata, otkriva još nekoliko zanimljivih ilustracija. Potvrđuje činjenicu da su ribe bile i ostale veliki izvozni adut u nacionalnom gospodarstvu, a da je ribarstvo i dalje gurnuto na margine. Duhan se pak, više zahvaljujući specifičnosti podneblja u proizvodnji nego potpori države, sam nametnuo kao snažan izvoznik. Šećer je, međutim, iako i dalje čvrsto stoji u obračunskom plusu, kroz četiri godine zabilježio negativan pomak ilustriran kroz vrlo snažan rast uvoza. Danas na uvoz šećera trošimo gotovo 100 posto više nego u rujnu 2003. godine dok je istodobno izvoz porastao manje od 15 posto. Rast od gotovo 131 posto ove godine bilježi izvoz žitarica, dok je u rujnu prošle godine taj izvoz vrijedio samo 352,8 milijuna kuna. Šutnja poljoprivrednika, koji više ne upozoravaju da će izvoz “pojesti” zalihe stočne hrane i ugroziti domaći uzgoj, možda najbolje potvrđuje da suša ipak nije bila tako pogubna za ratarstvo kao što su tvrdili u kolovozu kod ministra Petra Čobankovića, te da mnogi kroz izvoz koriste prigodu dobre zarade, zbog divljanja cijena žitarica na svim tržištima. Premda je izvoz živih životinja za devet mjeseci 2007. veći čak sedam puta nego u istom prošlogodišnjem razdoblju, uvoz je i dalje gotovo deset puta veći što poništava prethodni efekt. Opominje i drastičan pad izvoza kave i kakao proizvoda (slatkiša). Naime, postignuto je tek 46 posto realizacije od količina iz lanjskog rujna pa utjeha ne može biti podatak da je uvoz tih proizvoda stao na 60 posto od iznosa koji je potrošen godinu dana prije.

Mali rast izvoza voća
Najviše ipak ustrajno provocira činjenica da na uvoz povrća i voća i dalje trošimo enormne iznose. Od rujna 2003. do rujna 2007. taj je trošak veći za 288,24 milijuna kuna, dok je istodobno zarada na izvozu rasla skromnih 77,7 milijuna kuna. Poljoprivrednicima je u mandatu koalicijske Vlade iz državnog proračuna kroz potpore podijeljeno oko 5,9 milijardi kuna, dok su u mandatu premijera Sanadera dobili gotovo devet milijardi kuna. Ti podaci, stavljeni u omjer prema minusu iz robne razmjene, odlično ilustriraju u kakvom je kolapsu nacionalna poljoprivreda.